utorak, 19.06.2007.

Nju post - sejm šit

Hoću napisat novi post, ali kaj da pišem klad se niš važnog ne događa?
Ok, ima jedna stvar a ta je - ZAVRŠILA SAM OSNOVNU GLAZBENU ŠKOLU!!!!!!!! JEEEEEE!!!

jap. i... ne znam. hoću sladoled... :(

I samo još jedna obavijest, a to je da preko ljeta neću pisati blog, nego ću nastaviti na jesen.
Razlozi?
Pa, ne da mi se, biti ću na moru a ne da mi se visiti po net caffeima iako ću vjerojatno tako završiti... :(
Trebam održavati kontakt sa nekim ljudima koje osobno ne poznam...
:(

I to je to!

Bokić!!!!!


P.S. Možda prek ljeta napišem nju post. Možda.

utorak, 12.06.2007.

Sjedila sam na podu i snifala kremu za ruke. U pozadini je svirala glazba...

Kao prvo jedna obavijest:
Mirko je uginuo preko noći. Izgleda da je bio bolestan. :(

Daklem, da se osvrnem na naslov posta...

Pa sve je počelo sa završetkom solfeggia kad smo ja i Ella zaključile da nam se ne da doma.... I tako smo neko vrijeme sjedile na klupici pred glazbenom s Iris, otpratile ju na bus i krenule doma. Naravno, sve smo to tako otegnule da iako je solfeggio završio u 18.45 mi smo doma bile negdje oko 21.15. Što nam se dogodilo? Srele smo Ivonu, krale nezrele višnje (bile su fine, stvarno!), mahale ljudima koji su prolazili u svojim autima... zatim smo sjele na pod, uz nečiju ogradu i snifale kremu za ruke koju je Ivona negdje osvojila... lol... I tako smo sjedile jedno vrijeme (kasnije smo se s kreme za ruke prebacile na gel za tuširanje s mirisom limete...) i krenule mi doma... opet. Zatim je Ella otkrila da njezin stup ima dva nova druga za je****, pa se rastužila. Na kraju smo zaključile da smo mi neshvaćene genijalke, i da bi svi trebali poput nas, snifati kremu za ruke i je**** stupove. Dap.

hehe. klik. lol

da nisam normalna...
JEEEE!!!!!!

Bokich svima!

nedjelja, 10.06.2007.

O Mirku

Dakle došlo je vrijeme za novi post.

Danas ujutro sam šetala po južnjaku, kada sam spazila malenu, bespomoćnu ptičicu, ispalu iz gnijezda. I tako, ne bi ja bila ja kad tu ptičicu ne bi uzela doma. Ako sam mogla doma donijeti kornjaču mogu i malenu ptičicu. Uglavnom, sada je ta ptičica, koja se btw zove Mirko, ponosni stanovnik prozora moje sobe.

Evo par slikica malenog Mirka:







P.S. Ako neko ima kakvih savijeta, kako pružiti Mirku najbolju skrb nek se javi.

utorak, 05.06.2007.

blaeh

Ovo mi je drugi blog za kojeg se iskreno nadam da neće postati previše iritantan.
Uglavnom, što je pjesnik htio reći?
POtruditi ću se pisati duže postove, stavljati više slika, pisati redovitije i još mnoge druge stvari.
Naravno, to mi neće uspjevati, ipak sam samo ljudsko biće, a ne stroj-pisač postova.
Ne predviđam sebi blistavu budućnost u blog svijetu i možda je glupo nadati se da nakon mjesec dana ovaj blog neće završiti u smeću, ali evo potruditi ću se.

Dosta mi je pisanja posta bez ikakve inspiracije, pa vas sve srdačno pozdravljam i želim vam šareni dan!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.